PUF 2016. – program predstava

Petak 01.07.2016.

 

20:30h, INK

EMANAT/Matija Ferlin

Slovenija/Hrvatska

Staging a Play: Staklena menažerija

trajanje: 85 min

 

 

 

Koncept i režija: Matija Ferlin

Izvedba i koreografija: Loup Abramovici/Luka Švajda, Anja Bornšek, Maja Delak, Matija Ferlin, Žigan Krajnčan

Dramaturgija: Goran Ferčec

Scenografija: Mauricio Ferlin

Glazba: Luka Prinčič

Kostimografija: Matija Ferlin

Šminka i oblikovanje frizure: TInka Pobalinka

Svjetlo i tehničko vodstvo : Saša Fistrić

Dizajn: Tina Ivezić

Fotografija: Nada Žgank

Prijevodi: Katja Kosi

Slovenska lektura: Melita Silič

Engleska lektura: Ame Henderson

Administracija: Nina Janež

Produkcija: Emanat

Koprodukcija: Matija Ferlin

Izvršna producentica: Sabina Potočki

Website: www.emanat.si

 

Matija Ferlin u svojoj novoj predstavi Staging a Play: Staklena menažerija ponovno otvara međupodručje između apstraktnog plesućeg tijela i konvencija kazališnog jezika. Ferlin i njegova skupina od četiri plesača tako upravljaju gotovo nemogućim zadatkom, u kojem se kazalište ponovno izumljuje kroz potencijal tijela naspram teksta. Kazališni prostor pružit će osnovu za razvijanje napetosti u propitivanju kazališnih konvencija i otkrivanja novih imaginacija. Predstava se temelji na motivima drame Staklena menažerija autora Tennesseeja Williamsa u posebnom dogovoru s University of the South, Sewanee, Tennessee, SAD.

Matija Ferlin diplomirao je na School for New Dance Development u Amsterdamu te nakon toga živio i radio u Berlinu. Nakon povratka u rodni grad Pulu, usredotočio se na istraživanje i reartikulaciju različitih koncepata kazališne izvedbe i drugih medija, poput kratkih filmova, videa i izložbi. Predstavljao je i izvodio svoja djela po Europi i Sjevernoj Americi te na brojnim festivalima, poput Kunstenfestivaldesarts (Brisel), ImpulsTanz (Beč),  Spider Festival (Lyon),  Ex-Yu Festival (New York), Rhubarb Festival (Toronto),  Contemporary Dance Festival (Bogota), FTA (Montreal), Actoral (Marseille),  Zero Point Festival (Prag) i mnogim drugima.

Emanat, Zavod za razvoj i afirmaciju plesa i suvremene umjetnosti osnovala je 2006. godine koreografkinja, plesačica i pedagoginja Maja Delak, njegova današnja ravnateljica i umjetnička direktorica. Emanatov cilj jest afirmacija suvremenog plesa kao aktualnog i živog područja umjetničke kreativnosti, te se aktivnosti zavoda dijele u područje umjetničke produkcije, obrazovanja i izdavačke aktivnosti.

---

 

Subota, 02.07.2016.

 

21:00h, INK

A.lter S.essio

umjetnička skupina

Francuska

EXTension(+)

trajanje: 40 min

Koncept, režija, audio & vizualni dizajn: Fabrice Planquette

Koreografija, izvedba: Yum Keiko Takayama

Tekst: Arnaud Michniak

Kostimi: YKT

Programiranje: Fabrice Planquette uz potporu Hervé Jolly (Lieu Multiple), Carl Faia (Art Zoyd), Philippe Boisnard (DataBaz)

Svjetlo, dizajn pozornice: Fabrice Planquette uz potporu Julien Dufour, Julien Appert

Produkcija: Panem Et Circenses 2015

Website: www.altersessio.net

 

EXTension(+) Dioniz – što je onkraj nas.

EXTension(+) pokušaj je bijega iz autoritarnog konteksta, strogog, rigidnog, mašinskog, putem kontinuiranog nadmašivanja. To je rekonstrukcija putem ponavljanja, akumulacije i transformacije fragmenata (zvuka, riječi, gesti, pokreta, sjećanja). Govor i tijelo su početne točke i  materija. To je koreografska čarolija.

Audiovizualno odvajanje kontrolira izvođačica. Interaktivno pročelje dizajnirano posebno za ovaj projekt pruža joj kontrolu okruženja u trajnom dijalogu stroja i tijela. Uz uzastopne pulseve forma izniče iz vlastitih ruševina te izjeda samu sebe. Ovo je upozorenje. Hitan poziv na akciju. Ovdje. Sada.

Radi s onim što jest. Gradi na pepelu. Čineći uništenje višim od promjene, obnovom. Stvori neku razliku. Dosegni granicu. Mora doći do napuštanja, trošenja, angažiranja, pokretanja, otpuštanja, prekoračenja. Potraćeno je. Od iscrpljivanja mogućeg do potrošnje. Pokret produženja  kojeg prati opustošenost. Ovo nije što ja jesam, već kako jesam što jesam.

A.lter S.essio umjetnički je kolektiv osnovan u Francuskoj, kojeg čine Fabrice Planquette (umjetnički koncept, režija, audiovizualno stvaralaštvo) i  Yum Keiko Takayama (koreografija, izvedba). Svaki projekt rezultat je posebnog istraživanja, interdisciplinarnog i zajedničkog među članovima. Skupina stvara plesne izvedbe miješajući suvremeni i neo-butoh ples i audiovizualni/digitalni razvoj, kao i video serije i instalacije. Njihov rad istražuje mjesto pojedinca u društvu i ispituje uvjete suvremenog postojanja. Suočavanje s okolišem, samim sobom, drugima… U pozadini, ovi projekti usredotočeni su na pitanje gubitka i borbe koju on nosi. Živjeti ili preživjeti, pitanje je između borbe, sloma i igre s radikalnom konstrukcijom. A.lter S.essio prezentirao je svoj rad u većini europskih zemalja, kao i u Južnoj Americi, Kanadi i Japanu, kao i na različitim festivalima (glazbe, digitalnih umjetnosti, plesa i izvedbenih umjetnosti).

 

22:15h, Forum

Teatro dei  Venti

Italija

  Il Draaago

 

trajanje: 45 min

Režija: Stefano Tè

Glazba: Igino L. Caselgrandi

Savjetnik za režiju: Mario Barzaghi

Savjetnik za dramaturgiju: Salvatore Sofia

Kostimi i scenski objekti: Teatro dei Venti

Kazališni strojevi: Teatrini Indipendenti Factory

Izvođači: Francesco Bocchi, Oksana Casolari, Francesca Di Traglia, Francesca Figini, Simone Lampis, Beatrice Pizzardo, Antonio Santangelo, Igino L. Caselgrandi

Produkcija:Teatro dei Venti u suradnji sa CERS

Website: www.teatrodeiventi.it

 

Il Draaago nam donosi priču o zmaju, Lancelotu i prelijepoj Elsi, ispričanoj kroz korištenje standardnih tehnika uličnog kazališta. Priča se vrti oko zmaja, malog gradića prepuštenog nemilosti njegove moći, žrtava, suradnika i nepoznatog viteza koji ga pokušava poraziti. Kako nas uče bajke: ”za svakog zmaja postoji vitez koji će ga pobijediti!” Hoće li Lancelot poraziti zmaja ili će se građani pobuniti protiv njega? Klasična bitka između viteza i zmaja osnova je spektakla koji će zadiviti djecu i potaknuti odrasle na sanjarenje. Izvedba je bazirana na drami Zmaj Evgenija Schwarza. U isto vrijeme vilinska i paklena atmosfera originalnog djela oživljena je kroz tehnike uličnog kazališta poput štula, baklji, sedam golemih maski, riganja vatre, strojeva za dim, pet metara velikog zmaja, konja, i drugih pokretnih setova.

Kazalište Teatro dei Venti osnovano je 2005. godine kao umjetnički istraživački forum i kreativna radionica, a danas su aktivni u četiri različita, ali povezana područja: produkciji predstava, aktivnostima u društveno-kulturnoj sferi, treninzima i organizaciji kazališnih događanja. Kazalište je sudjelovalo u mnogim velikim festivalima uličnog teatra, uključujući Avignon Fringe Festival, Edinburgh Fringe Festival, Santarcangelo di Romagna, Mercantia International Street Theatre Festival, Barcollanti Festival of Street Theatre, te Volterra Teatro. Njihov rad nisu samo ulični spektakli – njihovi umjetnici pripremaju izvedbe istraživačkog kazališta, nude otvorene treninge za publiku – gdje sudionici mogu isprobati bilo koju vrstu izvedbene umjetnosti, te su uključeni u društveno-koristan rad s marginaliziranim skupinama. U projektima međunarodne suradnje surađivali su u kulturnim razmjenama sa skupinama iz Maputa (Mozambik) i s raznim grupama iz Srbije.

 

---

 

Nedjalja, 03.07.2016.

 

22:15h, DC Rojc, kazalište Dr. Inat, 3. kat

Moving Music Theatre

Makedonija

 Dnevnik jednog luđaka

po kratkoj priči Nikolaja Vasiljeviča Gogolja

 

trajanje: 60 min

Skladatelj, scenograf i redatelj: Marjan Nećak

Izvođač: Ozren Grabarić

Oblikovatelj videa: Marin Lukanović

Produkcija: Moving Music Theatre – Bitola, u suradnji sa Centrom za kulturu Bitola, Makedonija

Suradnici: Izabela Filov, PhD MD psihijatrica, Olivera Makarievska povjesničarka umjetnosti, Elena Kitanovska-Ristoska prevoditeljica, Julijana Lukić lektorica

Website: www.marjannecak.com

 

Moving Music Theatre u suradnji sa Centrom za kulturu – Bitola predstavlja „Dnevnik jednog luđaka” mono-operu po kratkoj priči Nikolaja Vasiljeviča Gogolja. Njegov  “Dnevnik jednog luđaka” jedan je od najranijih detaljnih prikaza shizofrenije, nastao puno prije nego je bolest dobila svoje mjesto i ime u medicini. Gogoljeva pripovijetka ne analizira bolest u medicinskom smislu, već propituje društvo u kojem pojedinac pokušava pronaći smisao vlastitog postojanja, društvenog položaja i identiteta uopće. Na lucidan način, kroz literarno perfektne, medicinski uvjerljive i pjesnički opojne opise Popriščinove bolesti, Gogolj progovara o bolesti društva i podsjeća nas da smo zapravo svi mi u nekoj vrsti sukoba sa stvarnošću. Koja je stvarnost stvarnija? Ona koju čitamo u novinama, onu koju gledamo u svojoj neposrednoj blizini ili ona u nama? Ovaj komorni spektakl u trajanju od sat vremena kroz glazbu, video i dramsku izvedbu istražuje izvitoperenu percepciju svijeta jednog činovnika kojeg društvo marginalizira i otpisuje kao nepoželjnog.

Moving Music Theatre (MMT) stvara suvremenu glazbu za kazalište, suvremene smjerove opere, glazbu za suvremeni ples, glazbeno dramske eksperimentalne performanse i kazališne predstave. Za mnoge glumce, pjevače, glazbenike, redatelje, koreografe, vizualne i likovne umjetnike MMT će biti svojevrsni laboratorij promišljanja vlastitih ideja i razvijanja novih izvedbenih smjerova kroz prizmu muzičkog kazališta. Djelovat će i kroz sfere filma, likovne umjetnosti i multimedije, a bavit će se i edukacijom mladih ljudi.

---

 

Ponedjeljak, 04.07.2016.

 

21:00h, INK

PuppetCinema

Izrael

 Sol Zemlje/Salt of the Earth

trajanje: 50 min

Salt of the Earth, prema utjecajnom izraelskom romanu The Road to Ein Harod Amosa Kenana, predstavlja nam priču pobunjeničkog romanopisca koji bježi od vojnog puča u njegovoj zemlji prema zadnjem utočištu, Ein Harodu, za koje kruže glasine da je posljednji bastion otpora.

Kroz oči junaka – Bunraku lutke bez lica i bez imena – publika svjedoči tragičnom ciklusu rata kroz minijaturni grad u kojem se plastični tenkovi spuštaju papirnatim ulicama usred bliskoistočnog krajolika stvorenog od petsto kilograma soli. Posebno namještena kamera približava se i prolazi kroz malene setove, u isto vrijeme prenoseći snimke na veliki filmski ekran koji visi iznad grada.

Salt of the Earth kazališta PuppetCinema kao ljupki mehanički ples spaja stvaranje filma uživo s kazalištem, te donosi priču o zemlji koja se nikad ne odmara od borbe, te o ljudima u vječnoj bitci za preživljavanje. Kako se predstava stvara, uništava i ponovno gradi uživo na pozornici, publika ima priliku svjedočiti potrebi za samoočuvanjem i  velikim naporima u borbi za slobodu.

Ono što je započelo kao kreativni eksperiment u Izraelu 2009., razvilo se u misiju istraživanja dijaloga između lutkarstva, predmetnog kazališta, filma, ambijentalnog zvuka (foley) te prijenosa uživo. Kazalište PuppetCinema rađa se tako zbog želje za izgradnjom umjetničke sinergije između ovih komplementarnih medija, gdje oni mogu zadovoljavajuće suegzistirati i napredovati.  Koristeći kinematografsku estetiku, dokumentarno oko i cinema verité motive, PuppetCinema produkcije oblikuju fokus publike jakom i mirnom rukom. Publika osjeća kao da se predstava stvara pred njihovim očima! Stvarnost i mašta izmiješani su i dolazi do određene vrste dvostruke vizije. No nemojte to pogrešno shvatiti  – priča jest jedino što je važno.Režija: Zvi Sahar

Prema romanu: ‘The Road to Ein Harod’, Amos Kenan

Razvojna grupa: Oded Littman, Aya Zaiger, Michal Vaknin

Dramaturgija: Oded Littman

Dizajn i kinematografija:  Aya Zaiger

Izvođači i lutkari: Zvi Sahar, Michal Vaknin, Yuval Fingerman, Shai Egozi, Aya Zaiger

Glazba i efekti zvuka: Gai Sherf

Dodatna glazba i glas: Rona Kenan

Dizajn svjetla: Adi Shimrony

Lutke: Zvi Sahar, Robin Frohardt, Eti Sahar, Jessica Scott, Aya Zaiger

Direktorica lutki: Jessica Scott

Website: www.puppetcinema.com

 

 

22:15h, DC Rojc, kazalište Dr. Inat, 3. kat

Kazalište Daska i Nomadi ljepote

Hrvatska

 Društvo ubijenih umjetnika

 

trajanje: 50 min

Jan Osterman/A. Vvedenski : ”Murdered Artists’ Society” ili U traganju za zvijezdom besmislicom

Prema djelu: Alexander Ivanovich Vvedensky – Aleksandr Ivanovič Vvedenski – ”Izvjesna količina razgovora” (1.3.4.9.10.)

Izvode: Nebojša Borojević, Vili Matula, Sreten Mokrović

Usuglašivači ideja: Nomadi ljepote

Tehnička podrška: Dušan Mirilović

Logistika: Dahna Borojević

 

Predstava se izvodi na engleskom jeziku.

Realizirano u suradnji sa Scenom Ribnjak, zagrebačkog Centra mladih Ribnjak.

U svakodnevnoj represiji prema umjetnosti, u potrazi za “zvijezdom besmislicom”, životnim i stvaralačkim mottom Oberiuta, Daska pronalazi nove razloge za scenska uprizorenja djela ove avangardne umjetničke skupine. Osjećajući dug prema, uz Harmsa najznačajnijem predstavniku Oberiuta, predstavu posvećujemo, koristeći njegove tekstove, Aleksandru Ivanoviču Vvedenskom, “ubijanom” nekoliko puta – zabranjivanjem objavljivanja njegovih djela, progonstvom, izolacijom, tragičnom sudbinom, nestajanjem dijela stvaralaštva i konačnom fizičkom likvidacijom u prosincu 1941. Vvedenskijeva  “Izvjesna količina razgovora” bila je povod, a postala temelj ove predstave. Kao i gotovo sve do sada što je Daska radila, ova je predstava i pokušaj stvaranja umjetničkog djela i istovremeno misija čiji je cilj upućivanje na nedovoljno poznata ili zaboravljena djela stvaralaca, kojima je umjetnost bila važnija od života.

Kazalište Daska, osnovano 21. ožujka 1976.g. u Sisku kao amaterska družina, vrlo brzo prerasta granice amaterizma, tvoreći sa skupinom “kazališnih istraživača” (Lero, Inat, Pinklec) jezgru hrvatskog alternativnog kazališta od početka osamdesetih, što je rezultiralo i pokretanjem zajedničkog PUF festivala u Puli. Brojne nagrade i priznanja Daski u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji, kao i u Republici Hrvatskoj potpomognute su uspješnim nastupima na inozemnim festivalima, naročito u Poljskoj i Edinburgu, tako da Daska, unatoč čestom pokušaju omalovažavanja u vlastitoj sredini, istovremeno okuplja i preko stotinjak suradnika i članova. Trenutno, u Daskalištu, Daskinom malom kazalištu izvodi i priprema uglavnom predstave za djecu, a nakon gotovo 15 godina, ponovno na “daske koje život znače” donosi predstavu utemeljenu i posvećenu posljednjoj sovjetskoj avangardnoj umjetničkoj skupini Oberiu. Pseudonim Jan Osterman uključuje autorstvo svih stvaralaca predstave. Skupinu Nomadi ljepote čine izvođači ove predstave i predstave u ovoj predstavi, a naziv je nastao prema istoimenoj pjesmi ruskog simbolista Vjačeslava Ivanova.

---

 

Utorak, 05.07.2016.

 

21:00h, INK

BITEF dens kompanija

Srbija

 Ptice

trajanje: 60 min

Kao i u prethodnim “čitanjima”, i Aristofanove Ptice su autoru poslužile tek kao idejno polazište, dok predstava počiva na duhovitim i ironičnim metaforama i simbolima utopije, i na scenskim prizorima radikalnog eskapizma, kao bijega od okrutne realnosti. Clug se u svom originalnom i nadahnutom plesnom jeziku vješto poigrava s ovim pojmovima, koji su bili jednako bliski starim Grcima kao i današnjem čovjeku, ogorčenom i stiješnjenom između neba i zemlje.

Koncept, koreografija:Edward Clug

Scenografija: Marko Japelj

Kostimi: Dejana Vučićević

Pomoćnik kostimografa: Sofija Jovandić

Glazba: komplilacija različitih autora

Dizajn svjetla: Edward Clug, Dragan Đurković

Fotografija i dizajn: Jelena Janković, Vladimir Končar, plesači Bitef dance kompanije

Plesači: Ana Ignjatović Zagorac, Miloš Isailović, Nataša Gvozdenović, Dejan Kolarov, Ivana Savić Jacić, Nikola Tomašević, Jovana Zelenović, Vladimir Čubrilo

Alternacije: Luka Mihovilović, Tamara Pjević

Plesna pedagoginja: Isidora Stanišić

Website: www.bitef.rs

 

Komedija Ptice, koju je napisao starogrčki komediograf Aristofan, prvi put je izvedena 414. godine prije nove ere na atenskom Dionizijskom festivalu. Ovo je najduži od svih do danas sačuvanih Aristofanovih tekstova. Glavni junak Pisteter nagovara ptice da sagrade novi grad na nebu i tako steknu kontrolu nad komunikacijama između ljudi i bogova. Ovaj grad, koji niče poput Babilonske kule, jedan je od prvih primjera utopije u svjetskoj književnosti, i predstavlja bijeg od nepravednog društvenog okruženja s jedne, i od surovosti bogova s druge strane.

Bitef Dance kompanija osnovana je u rujnu 2009. godine, kao prva plesna trupa u Srbiji vezana za jednu instituciju kulture, Bitef teatar. U šest godina postojanja, kompanija je realizirala devetnaest plesnih produkcija i preko sedamdeset gostovanja u zemlji i regiji. Među njima su gostovanja u Mariboru, Ljubljani, Zagrebu, Skoplju, na festivalu Budva grad teatar, Infant festivalu u Novom Sadu, Balet festu u Sarajevu, na Dubrovačkim ljetnim igrama, Riječkim ljetnim noćima, MASZK festivalu u Segedinu, na festival Delemundy u Poljskoj, u Zebra Dance kazalištu u Stockholmu… Kvalitetom svojih produkcija kompanija je stekla visoko priznanje u Srbiji i regiji, a brojne nagrade i odlične kritike u elektronskim i tiskanim medijima dokazuju visoku kvalitetu njenih plesača, koreografa i suradnika.

Edward Clug završio je studij baleta u Nacionalnoj školi baleta u Cluj-Napoci (Rumunjska) 1991. godine. Godine 2003. postaje umjetnički direktor baleta Slovenskog Narodnog kazališta u Mariboru, osiguravajući mariborskom baletnom ansamblu mjesto na svjetskoj plesnoj sceni sudjelovanjima na najvećim svjetskim kazališnim festivalima diljem svijeta. Dobitnik je međunarodnih priznanja za koreografije na različitim plesnim natjecanjima i festivalima, kao i najviših slovenskih nagrada u kulturi.

 

 

22:15h, DC Rojc, kazalište Dr. Inat, 3. kat

Kazalište Dr. Inat

Hrvatska

 Amanet

trajanje 50 min

Igraju: Gordana Trajković, Ana-Maria Horvat, Andrea Joksić, Vedran Štimac i Vladimir Butković

Dizajn rasvjete: Dario Družeta

Tehnika: Michele Bulešić

Skladatelj: Branko Škara

Vokal: Maja Miljavac

Ideja: Branko Sušac i kolektiv

Režija: Branko Sušac

Asistenti režije: Gordana Trajković i Vladimir Butković

 

U početku čovjek bijaše Čovjek. I čuo se njegov glas. Bijaše velik po Prirodi. Bijaše silan od Iskona. U njegovim žilama tekle su rijeke, u njegovim očima bila je Duša, a u njegovoj duši bilo je Sunce. Slušao je pjev ptica i čuo što govori grom. Poznavao je samog sebe i suosjećao sa svime. Bio je nekoć moćan taj Čovjek. Poznavao je Krug Života i Tajnu Vječnosti. Kad je plesao, bat ljudskih koraka tutnjao je u ritmu Zemlje i slavio svetost Života, živoga, plodnosti i stvaranja. Bio je silan od Iskona.

Stvoren kao vrhunac života, kao vrhunsko biće koje u sebi sadrži sve osobine i svu mudrost stvorenog, Čovjek je trebao biti čuvar zemaljskog Raja, u vječnoj harmoniji s njim. Ali danas je čovjek sasvim malen. Zaboravio je Prirodu, zaboravio je Krug Života, izgubio je Iskon u sebi. Bez znanja o tome i bez znanja o samom sebi vrluda poviješću klanjajući se idolima i lažnom ponosu, koje je sam stvorio, služeći simbolima i pojmovima koje je sam smislio, predmetima i dostignućima koji od njega čine praznu ljusku, dozvoljavajući slijepima da ga vode. Čovjek je danas roba bez duše.

Amanet je slika univerzalnog ljudskog položaja i prikaz ispraznosti ljudskih želja i htijenja, apsurdni krug neodvojivo spojenih ljudskih sudbina koji se bez bitne promjene u ljudskoj prirodi ne može prekinuti. Slika užasa života i goleti ljudskih duša uhvaćenih u beznađu postojanja bez svrhe. Vapaj onih koji donekle žele živjeti, a koje nitko ne sluša niti ne čuje, pretvara se u bezglasni krik. (G.T.)

 

* Amanet – pojam dolazi od turske riječi emanet, odnosno arapske amanat, a znače preporuka, vjernost, zavjet, čuvanje. Amanet je stvar koja se povjerava, odnosno povjeravanje nekome na čuvanje nekog dobra. Osoba koja daje amanet ima povjerenja u osobu kojoj daje amanet da će to biti dobro čuvano.  Amanet je i želja čovjeka na samrti, koji ostavlja “u amanet” da netko vodi računa o nečemu što iza njega ostaje. To je zapravo zalog, zavjet, posljednja želja.