PUF festival

---

Međunarodni kazališni festival PUF su 1994. godine osnovali voditelji četiriju najboljih izvaninstitucionalnih hrvatskih kazališta: Branko Sušac iz pulskoga Dr. Inata, Davor Mojaš iz dubrovačkoga Lera, Nebojša Borojevič iz sisačke Daske i Romano Bogdan iz čakovečkoga Pinkleca. U to ratno doba, kada je veliki dio Hrvatske još uvijek bio okupiran, a Dubrovnik i Sisak bijahu u neposrednoj ratnoj opasnosti, utemeljitelji festivala odlučili su da se ova kazališna manifestacija održava u Puli, gradu pošteđenom od izravnih ratnih razaranja. 1. srpnja 1995. inauguriranje 1. međunarodni kazališni festival, a svoje konačno ime - Međunarodni kazališni festival PUF (Pulski alternativni festival) - dobiva 1996. PUF je dobio i stalni termin održavanja: prvih pet srpanjskih dana.

PUF je nastao kao izravni komentar hrvatske kazališne stvarnosti, njegovi su razlozi i argumenti bili veoma jaki, a odnosili su se podjednako na kazališne i izvankazališne okolnosti. Ponajprije, PUF je nastao iz potrebe okupljanja jedne važne kazališne generacije, ali taj je razlog veoma brzo nadrastao. Htijući pokazati da kazališta i kazališni festivali ne moraju nužno imati golemi i skupi "hladni pogon" koji će ih opsluživati, PUF je svojim izborom i koncepcijom dao do znanja da postojeći hrvatski kazališni festivalski prostor potpuno ignorira i zaboravlja čitav jedan segment aktualne kazališne ponude - i to upravo onaj segment koji Hrvatsku predstavlja na neusporedivo više inozemnih festivala nego bilo koji drugi segment hrvatskoga glumišta. Ovaj je festival nastao i kao komentar strahovitih terminoloških nepreciznosti i nejasnoća koje su dugo vladale (a vladaju i danas) hrvatskim kazališnim prostorom. Striktna podjela na profesionalni i amaterski kazališni rad direktno je štetila kazališnim družinama koje su svojim načinom rada, estetikom i poetikom izrazito odstupale od nejasno definiranoga "mainstreama", a još više od predstavljačke predvidljivosti tzv. pučke naive. Sve veći broj hrvatskih kazališnih grupa, nastalih na tradiciji hrvatskoga modernog teatra iz 7O-tih godina 20. stoljeća (doba tektonskih promjena u načinu kazališnog razmišljanja), više se nije mogao snaći u anakronim, gotovo birokratskim podjelama o "vrstama izvođačke djelatnosti". I upravo u tom procjepu između kazališne realnosti i inzistiranja na okvirima koji više tu realnost ne omeđuju točno, PUF je našao svoju osobnost. Suštinu PUF-a gotovo manifestno odredio je umjetnički direktor festivala Branko Sušac: "PUF je festival kazališnih različitosti i otvorenosti s iskrenim kazališnim doživljajem. On privlači različite poetike, propituje nove kazališne smjerove i okuplja umjetnike i gledatelje oko same ideje kazališta.

PUF uspostavlja i potiče dijalog, pružajući priliku za polemiku. PUF služi kao komunikacijski kanal, nudi svijet iz novog rakursa: ne monolog i pasivnu komunikaciju, nego dijalog, otvaranje, prepoznavanje i sudjelovanje. PUF želi izbrisati granicu između života i kazališta te razvijati unutarnju zbilju svakog sudionika procesa koju možemo nazvati i kazalištem i životom." Na prvom PUF-u 1995. nastupila je samo jedna inozemna kazališna družina, da bi već drugo izdanje festivala uspostavilo standard od 6 stranih predstava. Ujedno, već na 2. PUF-u postaje jasno da će PUF biti mjesto susreta umjetnika koji su alternativni po svom svjetonazoru i unutarnjoj potrebi, a ne po marginalnoj društvenoj poziciji. I koliko god daje u svom početku PUF bio dragocjeno mjesto za raspravu o pitanjima profesionalnog i neprofesionalnog, institucionalnog i izvaninstitucionalnog, amaterskog, alternativnog i kazališta "glavne struje", te rasprave vrlo brzo odlaze s festivala, jer postaje jasno da je ono što se traži -naprosto dobra predstava, osobni talent i sposobnost za snažnu kazališnu komunikaciju, sposobnost za uočavanje suvremenog svjetskog i domaćeg kazališnog trenutka, a uspjeh u toj potrazi ne može jamčiti niti od države dotiran novac, niti diplome kazališnih akademija. Od samoga početka, ovaj festival prati velik broj medija u zemlji, neki se izvjestitelji snalaze slabije, neki odustaju, a neki se napokon pronalaze, ima zalutale i oduševljene publike, sve veći broj nekazališnih prostora oživljava u igri, počinje suradnja sa zagrebačkim Eurokazom, profilira se PUF-ova publika. Uz kazališne predstave, na festival pristižu izložbe, koncerti, predavači, održavaju se seminari, radionice i okrugli stolovi. Festivalski kroničari ne propuštaju detaljno opisivati pozitivnu atmosferu koja vlada na festivalu - i PUF postaje zaštitnim znakom kulturnoga života Pule, grada koji je dugo godina bio kazališno mrtav. PUF je Puljanima ponudio da kazalište istodobno bude mjesto apsolutne koncentracije i tišine i mjesto velike buke i bijesa, uzeo sebi za pravo da animira cijeli grad, kamenolome, tržnicu, glavne gradske trgove i sporedne uličice, ušao je u vojarne, u gradske katakombe, u more, penjao se na kazališne pozornice, a sve da bi ušao - u srce publike.

Popis lokacija gdje su igrale predstave:

Portarata, bivša vojarna Karlo Rojc, Sklonište kod Dvojnih vrata, Istarsko narodno kazalište, Forum, Flanatička ulica, Tržnica, Povijesni muzej Istre (Kaštel), kupalište Zelenika, Otpad Jadranmetala, Crkva Marije Formoze, Kamenolom Stoja, Ulica Fižela, Kino Pula, plato Robne kuće, klub Ambrela na Verudeli, Danteov trg, Neptunov hram (Poreč), Malo rimsko kazalište, Dom hrvatskih branitelja, Vinkuranski kamenolom, Uspon Frane Glavinića.

Popis zemalja iz kojih su predstave stigle na PUF:

Hrvatska, Belgija, Njemačka, Norveška, Italija, Nizozemska, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Švedska, Češka, Danska, SAD, Španjolska, Velika Britanija, Švicarska, Slovenija, Austrija, Poljska, Mađarska, Rusija, Makedonija, Japan.

Članovi Umjetničkog savjeta PUF-a su:

Romano Bogdan, Čakovec; Nebojša Borojević, Sisak; Vili Matula, Zagreb; Davor Mojaš, Dubrovnik; Bojan Munjin, Zagreb; PavelStorek, Prag; Branko Sušac, Pula; Karla Železnik, Ljubljana.

Umjetnički direktor i selektor PUF-a je:
Branko Sušac

Organizator PUF-a je:
SAKUD, Pula

Suorganizatori PUF-a su:
Kazalište Dr. Inat i Istarsko narodno kazalište.

KAZALIŠNO NEBO PUF-a

Sustav nagrađivanja najkvalitetnijih festivalskih ostvarenja uspostavljen je 1997., na 3. izdanju PUF-a. Brojnost predstava i znatne oscilacije u kvaliteti radova pojedinih kazališnih skupina nametnuli su potrebu da se izdvoje najbolji. Festivalski je odbor oblikovao sustav kazališnih nagrada "Kazališno nebo PUF-a" u nakani da afirmira, ocijeni, procijeni, valorizira i potakne autentični scenski promišljaj svekolikih poetskih silnica i znakovitosti PUF-a. "Kazališno nebo PUF-a" podrazumijeva zaokruženi odabir nagrađenih koji su svojim ostvarenjima obilježili novo izdanje PUF-a i potvrdili temeljne postavke festivalskog koncepta. "Kazališno nebo PUF-a" podrazumijeva tri ravnopravne nagrade koje su, po ocjeni prosudbenog tijela, namijenjene najuspješnijim grupnim i pojedinačnim ostvarenjima. Nazivi tih nagrada predstavljaju tri dinamička nebeska "elementa" ili "znaka":

OBLAK - nagrada za scensko promišljanje koje svojom cjelovitošću i zaokruženošću ostaje središnjim i prestižnim ukrasom "Kazališnog neba PUF-a"

VJETAR - nagrada za istraživačke dosege koji naslućuju promjenu i donose svježinu "Kazališnom nebu PUF-a"

KAPLJA - nagrada za pojedinačno ili skupno ostvarenje koje unutar svog prinosa predstavlja nagovještaj osvježenja i trag na "Kazališnom nebu PUF-a"

Skulpture koje simbolično predstavljaju PUF-ove nagrade izrađuje pulska umjetnica Marina Orlić, a dobitnicima ih daruje Grad Pula.

POPIS DOSADAŠNJIH DOBITNIKA NAGRADA "OBLAK", "VJETAR" I "KAPLJA"

1997.	"Oblak" - Mladinski kulturen centar Skopje i Intercult: "Bacchanalia"; "Vjetar" - Teatar Cinema: "Bilard"; "Kaplja" - Teatar Novogo Fronta: "Fabrika";
1998.	"Oblak" - The Shamans: "Licemjeri"; "Vjetar" - Lux Flux & Saira Blannche Theatre: "Ch-Ch-Ch-Ch"; "Kaplja" - Valentina Čabro: "Exah"
1999.	"Oblak" - Gledališče Glej Theatre: "Medium Coeli"; "Vjetar" - Sabina Sonnenschein: "Exeo"; "Kaplja" - Theatre Cinema: "Dong"
2000.	"Oblak" - Dr. Inat: "Ružičasti sni"; "Vjetar" - Anno Domini 2000.; "Kaplja" - Milan Kohout: "Ova zemlja pripada meni" i SU -EN Butoh Company: "Scarp - The truck"; Posebna nagrada - The Stroy: "Ventilator"
2001.	"Oblak" - nije dodijeljen; "Vjetar" - Theatar: "PLANETarium Silo"; "Kaplja" - SU -EN "The Scrap Project" i D. B. Indoš i House of Extreme Music Theatre: "Njihanje"
2002.	"Oblak" - Anno Domini 2002. - "Pulpa Parado"; "Vjetar" - Teatar Novogo Fronta: "Vagabond Adam Kadmon"; "Kaplja" - Gregor VVeber: "Kafka ne butoh"; Posebna nagrada: Daska
2003.	"Oblak" - Silo Theatar: "60 stupnjeva"; "Vjetar" - Teatar Nor: "Skup za loše vrijeme"; "Kaplja" - Andreas Eilertsen iz Teatra Nor: "Usamljeni Butt (Osoba koju svi zafrkavaju)"; Posebna nagrada: Studentski teatar Lero
2004.	"Oblak" - Anno Domini 2004.: "Room Service" (hrvatsko-njemačka koprodukcija); "Vjetar" - Forgotten Fish Memory Orchestra, Nizozemska - "The Philosophical Egg"; "Kaplja" - Kazalište Kufer, Zagreb - "Jutro"; Posebna nagrada "Zvijezda" - Iva Đorđević, projekt "Krugovi" u nastajanju Kazališta INAT, Pula, Hrvatska
2005.	"Oblak" - Dr. INAT, Hrvatska: "Krugovi"; "Vjetar" - Free International Radicals Etc., Njemačka; "Kaplja" - Šandor Slacki iz Dr. INAT-a, Hrvatska: "Krugovi"; Posebna nagrada: Maja Delak i Mala Kline, Slovenija: "Gina i Miovanni"; Sol Pico, Španjolska: "La Divadivina Y El Hombrebala"
2006.	"Oblak" - The Arson Art ASSC, Njemačka: "Vatreni tuš &23RD Pakao"; "Vjetar" - Anno Domini 2006.: "Hotel s 5 zvjezdica" (nizozemsko-hrvatski projekt); "Kaplja" - Vilim Matula, Zagreb, Hrvatska: "Točka"; Ahmad El Essawi, Libija: "Smrt nebitnog čovjeka"
2007.	"Oblak" - Jugoslavensko dramsko pozorište, Srbija: "Cirkus istorija"; "Vjetar" - Silent Tide, Velika Britanija; "Kaplja" - Jori Snell iz Baba Yaga Theatre, Danska: "Very short stories of creatures and their journey towards a home"

Na vrh stranice