Znopako (u odlasku)

---

Režija:	Nataša Kompeč, Anika Miletić, Anamarija Vošten, Egle Vošten, Svetlana Stojanović
Ideja:	Anika Miletić
Glumci:	Nataša Kompeč, Anika Miletić, Anamarija Vošten, Egle Vošten, Svetlana Stojanović
Glazba:	Marijana Peršić
Svjetlo i ton:	Marko Bolković
Mentor:	Branko Sušac

 

Znopako (naopako) gledam
Ono što je bilo moj svijet
Ono što je bilo kao da je sada, ovdje, u mojoj glavi
Oživljavam sjećanja, gutam ih, gubim se u prolazima
Ne priznajem kraj
Ne želim stati, prestati u postojanju
Panično se držim slika
Sve one okreću se protiv mene.
Dok glasovi sa pučine šapću mi smjer
Hoću li ga prepoznati?
Mogu li si priznati da smrt
Sam ja.

"Znopako" je putovanje kroz zgusnuta stanja smrti. Prepušta se kaosu, kreativnom plesu kraja, igra se vizijama. Vodi nas na put koji kreće unatrag. Prikazuje cijeli život u prolazu kao film, likovi koji se miješaju, ispituju, iskrivljuju. Nemogućnost prihvaćanja smrti, suočavanje sa svojim Višim jastvom, strahovima, nevidljivim pratiocima koji nas bodre, upućuju. Što li će prevladati? Hoće li ovaj prijelaz uroditi prihvaćanjem jednog novog stanja svijesti? Hoće li ljubav koja razumije i potiče na preobrazbu uroditi plodom? Hoćemo li se probuditi u zagrljaju ponovnog rođenja ili će se začaran krug za nama zatvoriti? Ostavljamo otvorenu mogućnost, kao uvijek, da sami zaključite...