Premijera: 2. 09. 2022. u 21:00h
DC Rojc, Kazačište Dr. Inat, 3. kat
ulaz slobodan
Plesači: Parsifal Plazas i Tanja Ruta Grgić
Sjene: Rafael Grgić, Hela Grgić
Čelo: Neva Begović
Mentor: Maja Đurinović
Sumentor: Matija Ferlin
Dramaturgija: Tanja Ruta Grgić
Tekst: Bruno Schulz, Edith Stein, Tanja Ruta Grgić
Koreografija: Tanja Ruta Grgić
Režija: Tanja Grgić
Tehnika: Sandro Butković
autorski je projekt Tanje Grgić te ujedno i diplomska predstava u sklopu magistarskog studija Neverbalnog teatra Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku.
Glavna tema predstave je smrt, prolaznost i propadanje. Praktična inspiracija gospođe Grgić je bila povijest njezinog etničkog i kulturološkog židovskog zaleđa. Kao teorijsku inspiraciju je koristila knjige Brune Schulza, te doktorski rad dr. Edith Stein i neke filozofske zamisli Martina Bubera. Važna referenca za njen rad je i Edmund Husserl i transcendentna fenomenologija. Njegov koncept die Lebenswelt je zanimljiv za taj rad.
Predstava ima snažnu plesnu osnovu gdje se u procesu istraživao fenomen plesnog markiranja i fenomen empatije u relaciji izvođač-publika, te je izvođena od Tanje Grgić i Parsifala Plazasa, kolumbijskog plesača i koreografa. Glazba je zastupljena u obliku sonate za solo čelo op. br. 8. Zoltana Kodalya koju uživo izvodi Neva Begović. Jedan dio predstave je isključivo vizualan te koristi platno i sjene. Mladi umjetnika Rafael Grgića izvođač je u tom dijelu predstave.
Tanja Ruta Grgić
imala je klasično cjelovito umjetničko obrazovanje karakteristično za europsku regiju. Obrazovala se u različitim oblicima umjetnosti. Kako u plesu, tako i u glazbi, pjevanju i slikanju. U kasnim tinejdžerskim godinama gospođa Grgić odlučila je započeti svoju plesnu karijeru nakon što je pogledala jednu predstavu Batsheva Dance Company u Hrvatskom Narodnom kazalištu u Zagrebu. Kako joj je majka Židovka, počela je i pohađati satove židovskog narodnog plesa paralelno s klasičnim baletom i suvremenim plesom, te je radila autorske projekte u Centru za kulturu i film u Zagrebu. Godine 2015. gospođa Grgić odlučila se sa svojom obitelji preseliti u Kinu, Nanjing i tamo se razvijala njena karijera. Studirala je koreografiju na “Nanjing University of Arts” u Nanjingu. Gospođa Grgić imala je puno nastupa u Hrvatskoj i Kini, dobila je nekoliko značajnih nagrada za svoje koreografije, ali najveće postignuće joj je posljednja predstava prije pandemije pod nazivom “Egzodus”. Morala se vratiti u Hrvatsku 2020. godine, također zbog pandemije, te je počela raditi na svojim projektima koji su vezani uz njezine židovske korijene. Paralelno je upisala magistarski studij na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku na smjeru Neverbalnog teatra. “Solo u perivoju” najuspješniji je rad iz tog razdoblja i izvođen na četiri različita festivala. Gospođa Grgić razvila je vrlo jedinstvenu tehniku koja se temelji na klasičnom baletu, europskim suvremenim tehnikama, dubokoj radosti židovskih narodnih plesova i delikatnim pokretima kineskih plesova.
Tanju Rutu Grgić zanimaju neizrecive teme, pa kombinira puno stvari, a ovdje želi prikazati napetost između banalnosti i neizrecivosti kako i sam Schulz kaže.
Parsifal David Plazas Forero
Kolumbijski je umjetnik i plesač. Dio je ansambla Baleta Anae Pavlove gdje uživa dijeliti pozornicu s mnogo divnih plesača. On je multidisciplinarni izvođač koji je predan, otvoren i uvijek uzbuđen sudjelovati u kreativnosti nastojanja. Njegova raznolikost u plesu i ritmu čini ga jedinstvenim izvođačem.
Sudjelovao je u stvaranju nevladine organizacije FUNRESO i promovirao izvannastavne radionice u kojima je bio naglasak na mogućnosti za postizanje potencijala kroz kreativno izražavanje.
Tanja i Parsifal zajedno su studirali na Nanjing University of Arts u Kini i bili su dio internacionalnog ansambla Beihe body theatre u Nanjingu. Koreografirali su i plesali u predstavi “Savitri” u Nanjingu za koju su dobili prvu nagradu na nacionalnom natjecanju kazališta u Kini.